Virtuelna stvarnost i Jungova Persona
„Abre los ojos“ ( aka Open your eyes) i „Vanilla sky“
Kratka studija
Alehandro Amenabar i njegov stalni saradnik Mateo Gil prilagodili su svoj scenario „Abre los ojos“ i ustupili ga 2001. godine Kameronu Krou. Tako je nastao film „Vanilla sky“, odnosno rimejk filma „Open your eyes“ Alehandra Amenabara iz 1997. godine.
Sa dvadeset i tri godine, Alehandro Amenabar režira je svoj debitanski film „Tesis“, psihološki triler o studentkinji koja istražujuči tezu o audio-vizeulnom nasilju, pronalazi snaf video. Zbog potrage za odgovorima i nestalom devojkom sa fakuleta, sumnjajući u svoga druga, zaljubljena u mogućeg ubicu, postaje i sama svedok stvarnog nasilja. Scenario za ovaj izuzetno nepredvidiv film, Amenabar počinje da piše još za vreme studija na „Complutense“ univerzitetu u Madridu, istom onom u kojem je i radnja filma smeštena. Konačna analiza otvara tezu o sveprisutnom nasilju današnjeg društva.
Svi oni koji su gledali filmove „Almost Famous“, „Jerry Maquire“, „Elizabethtown“, „Pearl Jam Twenty“ i druge, znaju ko je Kameron Krou i sećaju se 2001. godine kada je dobio „Oskara“ za najbolji scenario za film „Almost Famous“. Glavno obeležje filmova Kamerona Kroua - scene u kojima likovi pevaju u kolima - primeniće i u filmu „Vanilla Sky“. Muzika kod Kamerona Kroua je od izuzetnog značaja, i za razliku od originalne verzije „Open yours eyes“ zauzima posebno mesto u filmu „Vanilla sky“. Soundtrack lista je dugačka: pored „Radiohead-a“, „R.E.M-a“, Ozi Ozborna, Džona Koltrejna i drugih tu je i Pol Makartni koji je napisao i izveo glavnu temu „Vanilla sky“.
„Open your eyes“ i „Vanilla sky“ uprkos svojim razlikama imaju isti odnos prema samoj ideji. Sa jedne strane pomalo zbunjujuć, nedokučiv, a sa druge jasan filozofski esej. Šta je to što je toliko teško odrediti u fimovima? O čemu se zapravo tu radi? Gledalac traži liniju radnje i u trenutku kad se ona prekine ili se okrene u nekom drugom pravcu - u stalnom je iščekivanju, u potrazi za logikom. Međutim, sinopsis je veoma jednostavan, veoma razumljiv. Ideja je ta koja je složena. Ideja je ta koja zahteva formu. Ideja je iskra, neuhvatljiva, sirova. Forma će je učiniti logičnom. Baš kao i u ova dva filma. Ukoliko pažljivo pratimo dijalog i simbole shvatićemo šta se krije ispod povšine.
Film „Open your eyes“ počinje „buđenjem“. Cezar(Eduardo Noriega) ustaje svako jutro, tušira se i žuri na posao. Ali čini se da on uvek kasni. I baš tog dana kada konačno kreće na vreme, prolazi ulicama grada (gleda na sat: deset sati) i shvata da je okružen neobičnom tišinom i da nema gužve, nema ljudi. Izlazi iz svog automobila i počinje da trči širokom ulicom. Rez. I scena se ponavlja: buđenje. Film „Vanilla sky“ počinje panoramom grada: Njujorka. Potom, na sličan način se ponavlja scena iz „Open your eyes“: Dejvid (Tom Kruz) se budi, prilazi ogledalu i pošto ugleda jednu sedu dlaku, čupa je. Kreće na posao, prolazi ulicama Njujorka (pogleda na sat: devet i pet). Šta znači to što nema nikog? Da li je jedan od najvećih čovekovih strahova, strah da ne ostane sam?
Iako nam se čini da nema neke preterane razlike u samom uvodu, ipak su likovi glavnih junaka drugačije koncipirani i to će kasnije postati još očiglednije. Jasno je da je Dejvid, za razliku od Cezara, opsednutiji svojim izgledom, i potpuno uživa u svome bogatstvu. Cezarov prijatelj Pelaio na samom početku filma pita svog prijatelja zašto vozi tog krša (aludirajući na "bubu") dok David u „Vanilla sky“ vozi „Ferrari“. Odnos prema bogatstvu, svome izgledu, ženama, je pojačan u rimejku „Vanilla sky“. Dejvid pita Džuli (Kameron Dijaz) pre nego što će doživeti nesreću: „Šta je odgovor na 99 od 100 pitanja?“ A potom i daje odgovor: NOVAC. Takođe, cela priča oko firme ( Dejvid svoj odbor naziva „Sedam patuljaka“) i mogućoj zaveri zauzima mnogo više mesta u rimejku nego što je to u originalu. U filmu „Open your eyes“ Cezar samo jednom spomene svog oca psihijatru. U „Vanilla sky“ priča o ocu postaje kompleksnija.
Naziv filma „Open your eyes“ potpuno odgovara ideji filma. To su prve reči u filmu. To su poslednje reči u filmu. Otvori oči. Glavna veza stvarnog i virtuelnog. „Vanilla sky“ je naziv slike Klod Monea. U filmu slika se nalazi u jednoj od soba bogatog Dejvida. To je isto nebo koje vidimo na kraju filma.
Cezar vozeći se kroz grad sa svojim drugom prvi put ugleda Sofiju (Penelopu Kruz) dok izvodi svoj performans na ulici. Sofija je glumica. U filmu „Vanilla sky“, Sofija (koju takođe tumači Penelope Kruz) je igračica. Dolazimo do suštinske razlike. Posle nesreće, unakaženog lica, Cezar prati Sofiju. Dok kiša pada i njena maska se razliva, pita je zašto nije došla da ga vidi. Sofija kaže da nije imala hrabrosti. U rimejku Sofija je želela da vidi Dejvida, ali Dejvid nije mogao da podnese da ona vidi njegovo lice. U „Open your eyes“ Sofijin lik je mnogo mističniji nego u filmu „Vanilla sky“. U urbanom rečniku izdavaja se i Dejvidov nadimak: Građanin Dildo („My coworkers call me citizen Dildo behinde my back.”) kao sinonim za bogatša koji se druži sa osobama nižeg staleža. Otud i česte Džuline opaske na račun Sofijinog izgleda (naziva je “moljcem”).
Sofija u „Open your eyes“ ima mačku dok u „Vanilla sky“ – psa. Međutim ni ova razlika nije slučajna. Ima veliki značaj. Na televiziji Dejvid prati program o psu Beriju koji je zamrznut. Kompanja za produžetak života ili Fabrika snova.
„Maska je moje lice“- kaže Dejvid u klubu kad ga nateraju da skine „protezu za lice“. U filmu „Open your eyes“ postoje mnoge reference na ono što maska predstavlja. Prvo što Cezar vidi u Sofijinom stanu su figurice nemih igrača. A Sofija u dva navrata ima šminku na licu - masku i potpuno je nema dok izvodi svoju tačku. Cezar ne veruje glumcima. Misli da oni ne govore istinu. Šta je maska? Cezar lekarima govori: „Želim lice, a ne masku!“ Šta je lice? Jungova definicja Persone. Lice kao maska. Lice kao zaštita. Čuvar ega. I šta je sa Dejvidovim/Cezarovim licem? Psihijatar tvrdi da je njegovo lice u redu. I čega se plaši? Ako je njegovo lice u redu, zašto nosi masku? Da li se plaši da otkrije istinu o sebi? Na koji način se Dejvid/Cezar suočava sa strahom od visine? Tako što skače sa zgrade. Tako što skida masku. I kad skine masku da li je ono što vidi laž ili istina? Koja je razlika između snova i jave?
Dejvid/Cezar je optužen za ubistvo Nurije/Džuli. Žene koja ga proganja. Žena koja je zaljubljena u njega. Žena koja postaje Sofija.
Da li je Cezar platio da Nurija postane Sofija? Da. Zar je on sebi sve ovo učinio? Da. „Vi ste stvorili vaš sopstveni pakao“, kaže gospodin iz kompanije „L.E.“(Life Extension).
Istina je da je Dejvid/Cezar doživeo nesreću i ostao unakaženog lica. Nakon toga potpisuje ugovor sa kompanijom „L.E“, uzima tablete i umire. Rešava da živi svoj san. Menja svoj život za snove. Ali ne dobija ono što želi. Njegov san postaje košmar. U „Vanilla sky“ Dejvid skače sa zgrade. Čuje glas: „Otvori oči“. Otvara oči.
Film „Open your eyes“ završava se kao što je počeo. Mrak. Ubrzano disanje, jecaj. „Smiri se“. Pauza. „Smiri se“. Pauza. „Otvori oči“. Kraj. Ovakav kraj nas vraća na početak. Dok se Dejvid u „Vanilla sky“ budi, u „Open your eyes“ ne vidimo ništa. Čujemo nešto ali nismo sigurni šta je od svega što smo videli stvarnost, šta san i da li uopšte ima razlike? Cezar pita predstavnika kompanije „L.E.“ zašto ga nisu ranije probudili? A odgovor je: „Vi niste znali da sanjate...“
Potpuna Jungova psihologija jednog čoveka koji kroz susret sa arhetipovima ostvaruje zrelost, menja se. I svi arhetipovi se ostvaruju u snovima. Sofija je glumica. Sofija nosi masku, predstavlja lažno lice.
Filmovi „Open your eyes“ i „Vanilla sky“ ističu „igru“ društvenih uloga u kojoj je jako teško odrediti ono što je stvarno individualno. Prvi je ličniji dok drugi stavlja akcenat na društvo poput pesme Edija Vebera „Society“ (setimo se „Pearl Jam Twenty“). „Society...Crazy and deep. I hope you’re not lonely without me.“
Pored svega toga, ovo su i prelepe ljubavne priče. Iako kritičari osporavaju kvalitet filma „Vanilla sky“ ističući briljantnost originala, mislim da obe verzije zaslužuju beskrajno poštovanje.
Nakon „Open your eyes“, Amenabar snima čuveni horor o duhovima „The Others“ u kome glavnu ulogu tumači Nikol Kidman. Njegov film „The See Inside“, o čoveku koji se trideset godina borio za pravo na eutanaziju, nagrađen je „Oskarom“ Američke filmske akademije 2005. za najbolji strani film. Glavnu ulogu tumači Havijer Bardem. Amenabarov poslednji film je istorijska drama „Agora“ iz 2009. godine. Veoma talentovan, šarmantan - Eduardo Noriega- Bosko u filmu „Tesis“ tumači glavnu ulogu i u filmu „Open your eyes“. Iste godine kada se u bioskopima pojavljuje „Vanilla sky“, izlazi i film „The Devil’s Backbone“ Giljermo Del Toroa. Eduardo Noriega tumači ulogu čuvara Hasinta.
„Abre los ojos“ ( aka Open your eyes) i „Vanilla sky“
Kratka studija
Alehandro Amenabar i njegov stalni saradnik Mateo Gil prilagodili su svoj scenario „Abre los ojos“ i ustupili ga 2001. godine Kameronu Krou. Tako je nastao film „Vanilla sky“, odnosno rimejk filma „Open your eyes“ Alehandra Amenabara iz 1997. godine.
Sa dvadeset i tri godine, Alehandro Amenabar režira je svoj debitanski film „Tesis“, psihološki triler o studentkinji koja istražujuči tezu o audio-vizeulnom nasilju, pronalazi snaf video. Zbog potrage za odgovorima i nestalom devojkom sa fakuleta, sumnjajući u svoga druga, zaljubljena u mogućeg ubicu, postaje i sama svedok stvarnog nasilja. Scenario za ovaj izuzetno nepredvidiv film, Amenabar počinje da piše još za vreme studija na „Complutense“ univerzitetu u Madridu, istom onom u kojem je i radnja filma smeštena. Konačna analiza otvara tezu o sveprisutnom nasilju današnjeg društva.
Svi oni koji su gledali filmove „Almost Famous“, „Jerry Maquire“, „Elizabethtown“, „Pearl Jam Twenty“ i druge, znaju ko je Kameron Krou i sećaju se 2001. godine kada je dobio „Oskara“ za najbolji scenario za film „Almost Famous“. Glavno obeležje filmova Kamerona Kroua - scene u kojima likovi pevaju u kolima - primeniće i u filmu „Vanilla Sky“. Muzika kod Kamerona Kroua je od izuzetnog značaja, i za razliku od originalne verzije „Open yours eyes“ zauzima posebno mesto u filmu „Vanilla sky“. Soundtrack lista je dugačka: pored „Radiohead-a“, „R.E.M-a“, Ozi Ozborna, Džona Koltrejna i drugih tu je i Pol Makartni koji je napisao i izveo glavnu temu „Vanilla sky“.
„Open your eyes“ i „Vanilla sky“ uprkos svojim razlikama imaju isti odnos prema samoj ideji. Sa jedne strane pomalo zbunjujuć, nedokučiv, a sa druge jasan filozofski esej. Šta je to što je toliko teško odrediti u fimovima? O čemu se zapravo tu radi? Gledalac traži liniju radnje i u trenutku kad se ona prekine ili se okrene u nekom drugom pravcu - u stalnom je iščekivanju, u potrazi za logikom. Međutim, sinopsis je veoma jednostavan, veoma razumljiv. Ideja je ta koja je složena. Ideja je ta koja zahteva formu. Ideja je iskra, neuhvatljiva, sirova. Forma će je učiniti logičnom. Baš kao i u ova dva filma. Ukoliko pažljivo pratimo dijalog i simbole shvatićemo šta se krije ispod povšine.
Film „Open your eyes“ počinje „buđenjem“. Cezar(Eduardo Noriega) ustaje svako jutro, tušira se i žuri na posao. Ali čini se da on uvek kasni. I baš tog dana kada konačno kreće na vreme, prolazi ulicama grada (gleda na sat: deset sati) i shvata da je okružen neobičnom tišinom i da nema gužve, nema ljudi. Izlazi iz svog automobila i počinje da trči širokom ulicom. Rez. I scena se ponavlja: buđenje. Film „Vanilla sky“ počinje panoramom grada: Njujorka. Potom, na sličan način se ponavlja scena iz „Open your eyes“: Dejvid (Tom Kruz) se budi, prilazi ogledalu i pošto ugleda jednu sedu dlaku, čupa je. Kreće na posao, prolazi ulicama Njujorka (pogleda na sat: devet i pet). Šta znači to što nema nikog? Da li je jedan od najvećih čovekovih strahova, strah da ne ostane sam?
Iako nam se čini da nema neke preterane razlike u samom uvodu, ipak su likovi glavnih junaka drugačije koncipirani i to će kasnije postati još očiglednije. Jasno je da je Dejvid, za razliku od Cezara, opsednutiji svojim izgledom, i potpuno uživa u svome bogatstvu. Cezarov prijatelj Pelaio na samom početku filma pita svog prijatelja zašto vozi tog krša (aludirajući na "bubu") dok David u „Vanilla sky“ vozi „Ferrari“. Odnos prema bogatstvu, svome izgledu, ženama, je pojačan u rimejku „Vanilla sky“. Dejvid pita Džuli (Kameron Dijaz) pre nego što će doživeti nesreću: „Šta je odgovor na 99 od 100 pitanja?“ A potom i daje odgovor: NOVAC. Takođe, cela priča oko firme ( Dejvid svoj odbor naziva „Sedam patuljaka“) i mogućoj zaveri zauzima mnogo više mesta u rimejku nego što je to u originalu. U filmu „Open your eyes“ Cezar samo jednom spomene svog oca psihijatru. U „Vanilla sky“ priča o ocu postaje kompleksnija.
Naziv filma „Open your eyes“ potpuno odgovara ideji filma. To su prve reči u filmu. To su poslednje reči u filmu. Otvori oči. Glavna veza stvarnog i virtuelnog. „Vanilla sky“ je naziv slike Klod Monea. U filmu slika se nalazi u jednoj od soba bogatog Dejvida. To je isto nebo koje vidimo na kraju filma.
Cezar vozeći se kroz grad sa svojim drugom prvi put ugleda Sofiju (Penelopu Kruz) dok izvodi svoj performans na ulici. Sofija je glumica. U filmu „Vanilla sky“, Sofija (koju takođe tumači Penelope Kruz) je igračica. Dolazimo do suštinske razlike. Posle nesreće, unakaženog lica, Cezar prati Sofiju. Dok kiša pada i njena maska se razliva, pita je zašto nije došla da ga vidi. Sofija kaže da nije imala hrabrosti. U rimejku Sofija je želela da vidi Dejvida, ali Dejvid nije mogao da podnese da ona vidi njegovo lice. U „Open your eyes“ Sofijin lik je mnogo mističniji nego u filmu „Vanilla sky“. U urbanom rečniku izdavaja se i Dejvidov nadimak: Građanin Dildo („My coworkers call me citizen Dildo behinde my back.”) kao sinonim za bogatša koji se druži sa osobama nižeg staleža. Otud i česte Džuline opaske na račun Sofijinog izgleda (naziva je “moljcem”).
Sofija u „Open your eyes“ ima mačku dok u „Vanilla sky“ – psa. Međutim ni ova razlika nije slučajna. Ima veliki značaj. Na televiziji Dejvid prati program o psu Beriju koji je zamrznut. Kompanja za produžetak života ili Fabrika snova.
„Maska je moje lice“- kaže Dejvid u klubu kad ga nateraju da skine „protezu za lice“. U filmu „Open your eyes“ postoje mnoge reference na ono što maska predstavlja. Prvo što Cezar vidi u Sofijinom stanu su figurice nemih igrača. A Sofija u dva navrata ima šminku na licu - masku i potpuno je nema dok izvodi svoju tačku. Cezar ne veruje glumcima. Misli da oni ne govore istinu. Šta je maska? Cezar lekarima govori: „Želim lice, a ne masku!“ Šta je lice? Jungova definicja Persone. Lice kao maska. Lice kao zaštita. Čuvar ega. I šta je sa Dejvidovim/Cezarovim licem? Psihijatar tvrdi da je njegovo lice u redu. I čega se plaši? Ako je njegovo lice u redu, zašto nosi masku? Da li se plaši da otkrije istinu o sebi? Na koji način se Dejvid/Cezar suočava sa strahom od visine? Tako što skače sa zgrade. Tako što skida masku. I kad skine masku da li je ono što vidi laž ili istina? Koja je razlika između snova i jave?
Dejvid/Cezar je optužen za ubistvo Nurije/Džuli. Žene koja ga proganja. Žena koja je zaljubljena u njega. Žena koja postaje Sofija.
Da li je Cezar platio da Nurija postane Sofija? Da. Zar je on sebi sve ovo učinio? Da. „Vi ste stvorili vaš sopstveni pakao“, kaže gospodin iz kompanije „L.E.“(Life Extension).
Istina je da je Dejvid/Cezar doživeo nesreću i ostao unakaženog lica. Nakon toga potpisuje ugovor sa kompanijom „L.E“, uzima tablete i umire. Rešava da živi svoj san. Menja svoj život za snove. Ali ne dobija ono što želi. Njegov san postaje košmar. U „Vanilla sky“ Dejvid skače sa zgrade. Čuje glas: „Otvori oči“. Otvara oči.
Film „Open your eyes“ završava se kao što je počeo. Mrak. Ubrzano disanje, jecaj. „Smiri se“. Pauza. „Smiri se“. Pauza. „Otvori oči“. Kraj. Ovakav kraj nas vraća na početak. Dok se Dejvid u „Vanilla sky“ budi, u „Open your eyes“ ne vidimo ništa. Čujemo nešto ali nismo sigurni šta je od svega što smo videli stvarnost, šta san i da li uopšte ima razlike? Cezar pita predstavnika kompanije „L.E.“ zašto ga nisu ranije probudili? A odgovor je: „Vi niste znali da sanjate...“
Potpuna Jungova psihologija jednog čoveka koji kroz susret sa arhetipovima ostvaruje zrelost, menja se. I svi arhetipovi se ostvaruju u snovima. Sofija je glumica. Sofija nosi masku, predstavlja lažno lice.
Filmovi „Open your eyes“ i „Vanilla sky“ ističu „igru“ društvenih uloga u kojoj je jako teško odrediti ono što je stvarno individualno. Prvi je ličniji dok drugi stavlja akcenat na društvo poput pesme Edija Vebera „Society“ (setimo se „Pearl Jam Twenty“). „Society...Crazy and deep. I hope you’re not lonely without me.“
Pored svega toga, ovo su i prelepe ljubavne priče. Iako kritičari osporavaju kvalitet filma „Vanilla sky“ ističući briljantnost originala, mislim da obe verzije zaslužuju beskrajno poštovanje.
Nakon „Open your eyes“, Amenabar snima čuveni horor o duhovima „The Others“ u kome glavnu ulogu tumači Nikol Kidman. Njegov film „The See Inside“, o čoveku koji se trideset godina borio za pravo na eutanaziju, nagrađen je „Oskarom“ Američke filmske akademije 2005. za najbolji strani film. Glavnu ulogu tumači Havijer Bardem. Amenabarov poslednji film je istorijska drama „Agora“ iz 2009. godine. Veoma talentovan, šarmantan - Eduardo Noriega- Bosko u filmu „Tesis“ tumači glavnu ulogu i u filmu „Open your eyes“. Iste godine kada se u bioskopima pojavljuje „Vanilla sky“, izlazi i film „The Devil’s Backbone“ Giljermo Del Toroa. Eduardo Noriega tumači ulogu čuvara Hasinta.