Kralj puteva
Vim Venders i film „Kings of the road“
Kakav je svet Vima Vendersa?
Nagrađivani reditelj, predstavnik „novog nemačkog filma“, Vim Venders, autor čuvenog filmskog klasika „Wings of Desire“, pre svog odlaska u Ameriku snimio je sedam filmova. Film „Kings of the road“ iz 1976. predstavlja poslednji film trilogije ( Prethodni: „Alice in the cities“ iz 1974. i „Falsche Bewegung“ iz 1975).
Likovi Vima Vendersa pripadaju pop kulturi, preopterećeni su dominacijom televizije, koka-kole, automobilima, američkom tehnologijom, bezličnim vrednostima potrošačkog društva. Oni traže smisao svoje egzistencije u tim uslovima i za njih stati znači-umreti. Ta potraga i preispitivanje, pokušaji da se razume stvarnost, vodi ka razumevanju same sredine koja je ponekad značajnija od filmovane priče. Protagonisti su usamljeni tragači koji izbegavaju materijalne i emocionalne prepreke da bi nastavili kretanje i to kretanje je ključ procesa i identifikacije. Njihovo kretanje kroz „prazan“ prostor oslikava stalno nezadovoljstvo.
Ako je kretanje odraz čovekovog bekstva ali i sinonim samog života, jedina stvar koja to kretanje može učiniti vrednim jeste - ljubav.
Na stil Vima Vendersa uticao je i dramski pisac i novelista Peter Handke koji je pisao scenarije za filmove „The goalkeeper’s fear od the penalty“, „Falsche Bewegung“. Vim Venders i Peter Handke su zajedno pisali scenario za film „Wings of Desire“ (kao i rimejk „The city of Angels“).
Scenario za film „Kings of the road“ napisao je Venders po istoimenoj pesmi Rodžera Milera. Na špici je naznačeno da je film rađen u crno-beloj tehnici i da je snimljen u roku od jedanaest nedelja.
Prva scena je Vendersov prolog i stav o bioskopima (nestanak bioskopa i oduzimanje licence vlasnicima - posleratna kriza). Na kraju filma, Venders će ponovo postaviti pitanje: „Šta je film i o čemu bi trebalo da govori?“. Venders kritikuje bioskope, loše projekcije, neprofesionalizam, smatra da „bolje je nemati bioskop, nego imati ovaj današnji“, želi da naruši tradiciju snimanja komercijalnih filmova. Za Vendersa je koncentracija gledalaca najvažnija. I ovoga puta Rudiger Vogler tumači glavnog lika - Bruna. Jedna od najzanimljivijih scena jeste upravo scena u bioskopu. Kad se upali svetlo koje Bruno namešta da bi projekcija bila moguća, njegova senka, kao i senka njegovog druga Landera biva projektovana na platno i predmet smeha dece u sali. Postaju deo dvodimenzionalnog prostora. Igra senki. Nakon ovog deogađaja, glavni akteri će se konačno otvoriti jedno drugom i Bruno će priznati kako se osećao kad je video svoju senku: bespomoćno i ljuto. Brunov život je poput bioskopa: sedi u mraku i gleda neku priču i to još na nekoj lošoj traci! Neku priču? Možda - svoju. Brunov odnos prema životu definisan je rečenicom: „Moja istorija sam ja sam“.
Kada se kraljevi puteva ponovo sretnu, Lander će želeti da pomogne Brunu. Bruno shvata sebe i svoju „istoriju“ i dok Lander napušta svog prijatelja s porukom da se sve mora promeniti, putevi im se razilaze. Možda će se jednog dana ponovo spojiti, jer potraga za ljubavlju nema kraja. Žena u bioskopu, pri kraju filma, kaže da su filmovi projekcija svega onoga što je u ljudskoj glavi.
Za čoveka koji misli da mu je svet uništen - ukoliko nastavi da se kreće - ima nade.
Vim Venders i film „Kings of the road“
Kakav je svet Vima Vendersa?
Nagrađivani reditelj, predstavnik „novog nemačkog filma“, Vim Venders, autor čuvenog filmskog klasika „Wings of Desire“, pre svog odlaska u Ameriku snimio je sedam filmova. Film „Kings of the road“ iz 1976. predstavlja poslednji film trilogije ( Prethodni: „Alice in the cities“ iz 1974. i „Falsche Bewegung“ iz 1975).
Likovi Vima Vendersa pripadaju pop kulturi, preopterećeni su dominacijom televizije, koka-kole, automobilima, američkom tehnologijom, bezličnim vrednostima potrošačkog društva. Oni traže smisao svoje egzistencije u tim uslovima i za njih stati znači-umreti. Ta potraga i preispitivanje, pokušaji da se razume stvarnost, vodi ka razumevanju same sredine koja je ponekad značajnija od filmovane priče. Protagonisti su usamljeni tragači koji izbegavaju materijalne i emocionalne prepreke da bi nastavili kretanje i to kretanje je ključ procesa i identifikacije. Njihovo kretanje kroz „prazan“ prostor oslikava stalno nezadovoljstvo.
Ako je kretanje odraz čovekovog bekstva ali i sinonim samog života, jedina stvar koja to kretanje može učiniti vrednim jeste - ljubav.
Na stil Vima Vendersa uticao je i dramski pisac i novelista Peter Handke koji je pisao scenarije za filmove „The goalkeeper’s fear od the penalty“, „Falsche Bewegung“. Vim Venders i Peter Handke su zajedno pisali scenario za film „Wings of Desire“ (kao i rimejk „The city of Angels“).
Scenario za film „Kings of the road“ napisao je Venders po istoimenoj pesmi Rodžera Milera. Na špici je naznačeno da je film rađen u crno-beloj tehnici i da je snimljen u roku od jedanaest nedelja.
Prva scena je Vendersov prolog i stav o bioskopima (nestanak bioskopa i oduzimanje licence vlasnicima - posleratna kriza). Na kraju filma, Venders će ponovo postaviti pitanje: „Šta je film i o čemu bi trebalo da govori?“. Venders kritikuje bioskope, loše projekcije, neprofesionalizam, smatra da „bolje je nemati bioskop, nego imati ovaj današnji“, želi da naruši tradiciju snimanja komercijalnih filmova. Za Vendersa je koncentracija gledalaca najvažnija. I ovoga puta Rudiger Vogler tumači glavnog lika - Bruna. Jedna od najzanimljivijih scena jeste upravo scena u bioskopu. Kad se upali svetlo koje Bruno namešta da bi projekcija bila moguća, njegova senka, kao i senka njegovog druga Landera biva projektovana na platno i predmet smeha dece u sali. Postaju deo dvodimenzionalnog prostora. Igra senki. Nakon ovog deogađaja, glavni akteri će se konačno otvoriti jedno drugom i Bruno će priznati kako se osećao kad je video svoju senku: bespomoćno i ljuto. Brunov život je poput bioskopa: sedi u mraku i gleda neku priču i to još na nekoj lošoj traci! Neku priču? Možda - svoju. Brunov odnos prema životu definisan je rečenicom: „Moja istorija sam ja sam“.
Kada se kraljevi puteva ponovo sretnu, Lander će želeti da pomogne Brunu. Bruno shvata sebe i svoju „istoriju“ i dok Lander napušta svog prijatelja s porukom da se sve mora promeniti, putevi im se razilaze. Možda će se jednog dana ponovo spojiti, jer potraga za ljubavlju nema kraja. Žena u bioskopu, pri kraju filma, kaže da su filmovi projekcija svega onoga što je u ljudskoj glavi.
Za čoveka koji misli da mu je svet uništen - ukoliko nastavi da se kreće - ima nade.