„Kinematograf“ je sajt o filmu koji kroz svoj fenomenološki pristup pokušava da objasni i približi određene kinematografske znake analizirajući scenarija, reditelje i njihov opus.
Davne 1895. godine braća Ogist i Luj Limijer patentirali su kinematograf, uređaj za snimanje, reprodukciju i razvijanje filma, usavršivši tadašnji Edisonov kinematoskop. Danas, termin kinematograf definiše filmski medij, a kinematografija označava celokupnu filmsku industriju. Limijerov kinematograf postavio je standard brzine nemog filma i to 16 sličica u sekundi. Ubrzo nastaju prve pokrete slike „Izlazak radnika iz fabrike“.
Film se razvijao i rušio granice. Iz fakcije je prešao u fikciju i vremenom se prilagodio shvatanjima savremenog gledaoca. Postao je umetnost. Za neke je filmska forma refleksija stvarnosti ali i nesvesno stanje sna dok je za druge „život iz koga su isečeni dosadni delovi“.
Žan Lik Godar je rekao: „Film je tajna“. Postoji nešto u svima nama što nas nagoni da istražujemo film, da ga što bolje upoznamo, da ga razumemo. Potrebno nam je da shvatimo, da osetimo ono što vidimo. Naša želja je poput „formule“ semiologa Kristijana Meca. Vrlo je važno da razumemo filmski tekst i da njegove kodove postavimo u sistem čija će nam poruka omogućiti konačno razumevanje samog filma.
Autor:
Katarina Nikolić (aka Katy Nikoliceva) rođena je 1988. godine u Pančevu. Diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2011. godine. Autor je romana „Kazablanka“(2009) i „Igra jednog časa“(2013). Sarađivala je u stvaranju dve zbirke priča „Leksikon božijih ljudi“(2010) i „Sopstvena soba za kratku priču(2013). Časopis NIN objavio joj je priču “Šerlok Holms. Bez kokaina” 2012. godine.
„Kad god joj treba neki odgovor, ona gleda filmove. Kad god želi da postane neko i nešto, ona gleda filmove. Magija koja je oduševljava- nije samo igra svetlosti- magija o kojoj ona stalno misli, koju oseća- jeste onda kad odgleda film i poželi da je u njemu, onda kad joj slika da odgovor na sva životna pitanja.” ( „Život u filmu i oko njega“, 2012.)
Blog:
http://kvakabezvrata.wordpress.com/
Davne 1895. godine braća Ogist i Luj Limijer patentirali su kinematograf, uređaj za snimanje, reprodukciju i razvijanje filma, usavršivši tadašnji Edisonov kinematoskop. Danas, termin kinematograf definiše filmski medij, a kinematografija označava celokupnu filmsku industriju. Limijerov kinematograf postavio je standard brzine nemog filma i to 16 sličica u sekundi. Ubrzo nastaju prve pokrete slike „Izlazak radnika iz fabrike“.
Film se razvijao i rušio granice. Iz fakcije je prešao u fikciju i vremenom se prilagodio shvatanjima savremenog gledaoca. Postao je umetnost. Za neke je filmska forma refleksija stvarnosti ali i nesvesno stanje sna dok je za druge „život iz koga su isečeni dosadni delovi“.
Žan Lik Godar je rekao: „Film je tajna“. Postoji nešto u svima nama što nas nagoni da istražujemo film, da ga što bolje upoznamo, da ga razumemo. Potrebno nam je da shvatimo, da osetimo ono što vidimo. Naša želja je poput „formule“ semiologa Kristijana Meca. Vrlo je važno da razumemo filmski tekst i da njegove kodove postavimo u sistem čija će nam poruka omogućiti konačno razumevanje samog filma.
Autor:
Katarina Nikolić (aka Katy Nikoliceva) rođena je 1988. godine u Pančevu. Diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2011. godine. Autor je romana „Kazablanka“(2009) i „Igra jednog časa“(2013). Sarađivala je u stvaranju dve zbirke priča „Leksikon božijih ljudi“(2010) i „Sopstvena soba za kratku priču(2013). Časopis NIN objavio joj je priču “Šerlok Holms. Bez kokaina” 2012. godine.
„Kad god joj treba neki odgovor, ona gleda filmove. Kad god želi da postane neko i nešto, ona gleda filmove. Magija koja je oduševljava- nije samo igra svetlosti- magija o kojoj ona stalno misli, koju oseća- jeste onda kad odgleda film i poželi da je u njemu, onda kad joj slika da odgovor na sva životna pitanja.” ( „Život u filmu i oko njega“, 2012.)
Blog:
http://kvakabezvrata.wordpress.com/