ABBAS KIAROSTAMI
Abas Kiarostami je za svoj film „Taste of Cherry“ dobio Zlatnu palmu na festivalu u Kanu 1997. godine. U ovom filmu, glavni lik gospodin Badii rešava da izvrši samoubistvo. Međutim, potrebna mu je pomoć. Gospodin Badii očajno pokušava da natera nekog da pristane da ga zakopa ispod drveta. Ta potraga je simbolična. Dok ljudi odbijaju da mu pomognu, ustvari čine mnogo više. Gospodin Badii se predomišlja. Ono što je najinteresantnije jeste dijalog koji ne samo da unapređuje radnju već je i objašnjava. Naravno, gospodin Badii mora oprezno da priđe tim strancima, mora usput i da ih sasluša... I te životne priče koje proističu iz razgovora sa drugim ljudima, ipak nude junaku neki smisao ili ga teraju da ga pronađe.
„Where is my friend home“ je film o dečaku Ahmedu i odgovornosti koji je okarakterisan kao film holivuskog zapleta sa već poznatim narativnim konceptom „šta ako“, ali i film „The wind will carry us“, nagrađen u Veneciji specilajnom nagradom publike 1999. godine. Priča ovog filma je smeštena u ruralnom selu Kurdišu, u Iranu. Glavni lik je inženjer/novinar koji ima zadatak da istraži ritual prilikom sahranjivanja, ali ispostavlja se da teško bolesna baka o kojoj treba da napiše članak nije umrla. To ga primorava da ostane i upozna se sa životom malog sela ali i da shvati da nema ničeg interesantnoj u toj ceremoniji. Nezaboravne scene jesu one kad inženjer juri svojim kolima na vrh brda ne bi li uspeo da se javi na telefon svome šefu i izvesti ga o stanju stvari. Zanimljivo je i to da se radnja filma „Life, and Nothing More...“(1992) dešava u automobilu, što je čest motiv. Ali ono što je zajedničko za sve Kiarostamijeve likove jeste borba da se ispuni misija, zadatak, da se uhvati deo stvarnog života. Pomenuti filmovi jasno prikazuju Kiarostamijev svet, poetičan dijalog, alegorijske priče i filozovske teme.
Abas Kiarostami je za svoj film „Taste of Cherry“ dobio Zlatnu palmu na festivalu u Kanu 1997. godine. U ovom filmu, glavni lik gospodin Badii rešava da izvrši samoubistvo. Međutim, potrebna mu je pomoć. Gospodin Badii očajno pokušava da natera nekog da pristane da ga zakopa ispod drveta. Ta potraga je simbolična. Dok ljudi odbijaju da mu pomognu, ustvari čine mnogo više. Gospodin Badii se predomišlja. Ono što je najinteresantnije jeste dijalog koji ne samo da unapređuje radnju već je i objašnjava. Naravno, gospodin Badii mora oprezno da priđe tim strancima, mora usput i da ih sasluša... I te životne priče koje proističu iz razgovora sa drugim ljudima, ipak nude junaku neki smisao ili ga teraju da ga pronađe.
„Where is my friend home“ je film o dečaku Ahmedu i odgovornosti koji je okarakterisan kao film holivuskog zapleta sa već poznatim narativnim konceptom „šta ako“, ali i film „The wind will carry us“, nagrađen u Veneciji specilajnom nagradom publike 1999. godine. Priča ovog filma je smeštena u ruralnom selu Kurdišu, u Iranu. Glavni lik je inženjer/novinar koji ima zadatak da istraži ritual prilikom sahranjivanja, ali ispostavlja se da teško bolesna baka o kojoj treba da napiše članak nije umrla. To ga primorava da ostane i upozna se sa životom malog sela ali i da shvati da nema ničeg interesantnoj u toj ceremoniji. Nezaboravne scene jesu one kad inženjer juri svojim kolima na vrh brda ne bi li uspeo da se javi na telefon svome šefu i izvesti ga o stanju stvari. Zanimljivo je i to da se radnja filma „Life, and Nothing More...“(1992) dešava u automobilu, što je čest motiv. Ali ono što je zajedničko za sve Kiarostamijeve likove jeste borba da se ispuni misija, zadatak, da se uhvati deo stvarnog života. Pomenuti filmovi jasno prikazuju Kiarostamijev svet, poetičan dijalog, alegorijske priče i filozovske teme.