Reditelj Madžid Madžidi je prvi iranski reditelj koji je nominovan za nagradu „Oskar“ Američke filmske akademije, ali i jedan od retkih reditelja koji nisu cenzurisani. Nakon viđene priče o nestaloj cipelici i ogromnoj ljubavi brata i sestre u filmu „Children of Heaven“(1997) , o brižnom ocu Karimu u „The song of Sparrows“(2008) ali i filmu o slepom dečaku „The Color of Paradise“(1999), slobodno mogu reći da je Madžid Madžidi pravi pesnik. Njegovi kadrovi su obojeni čudesnim bojama, predivnim i dubokim emocijama. Film „The Color of Paradise“ je simbolično traženje smisla i spasa. Slepog dečaka Muhameda beskrajno vole njegove sestre i baka, i nemaju nikakve predrasude prema njegovom nedostatku. Dok, Muhamedov otac koji je izgubio ženu i ima slepog sina, ne može nikako da prihvati to što mu se desilo. Muhamed se oseća odbačeno kada ga otac pošalje od kuće kod slepog stolara da uči zanat. Jasno mu je da ga ljudi izbegavaju zbog nedostatka, ali mu nije jasno zašto mu je bog učinio toliku nepravdu. Zvuk koji dolazi iz šume, koji čuje ne samo dečak već i njegov otac, jeste jedan primer Madžidijeve liričnosti i najavljuje nesreću koja će zadesiti malog Muhameda. Muhamed pokušava da objasni stolaru svoju patnju i u tome se krije i suština njegovog odnosa prema bogu. Dečaku su govorili da bog više voli one koji su slepi, ali se dečak pita zašto je bog dozvolio da oni budu slepi ako ih toliko voli. Njegovo preispitivanje ne vodi ka neverovanju. Jer, na kraju, njegova ručica obasjana svetlošću se podiže i opipava nešto, nešto što može biti božija ruka. Slični motivi korišćeni su i u filmu „The Willow Tree“(2005). Glavni junak, Jusuf, četrdesetpetogodišnjak, posvećen porodici, svojoj profesorskoj karijeri, slep je od detinjstva. Njegove molitve bivaju uslišene i posle trideset i osam godina, vid mu se vraća. Nakon povratka sa lečenje iz Francuske, postaje nezadovoljan svojim brakom, poslom, želi novi život. Žena ga napušta, a majka završava u bolnici videvši sina slomljenog, opijenog egoizmom. U tom rastrojstvu, u pokušaju da se oslobodi svega onoga što ga podseća na život koji je vodio pre svog oporavka, Jusuf ponovo gubi svoj vid. Posle uzaludnog lutanja kroz grad, slep, vraća se kući. Nalazi u svojoj torbi pismo, napisano pre operacije u kojem moli boga za drugu šansu. Film se završava krupnim planom Jusufove ruke. Radnja Madžidijev filmova je često smeštena nedaleko od grada, u Prirodi, u kućama sa plavim vratima, i ona ima važnu ulogu za pojedine junake. Tako na primer u filmu „The song of Sparrows“ otac Karim ostaje bez posla jer mu je pobegao noj, a njegov sin beskrajno želi da kupi haringe. U filmu „Pedar“ dečak Merola i njegov očuh policajac prolaze kroz pustinju ne bi li stigli kući. Krećući se kroz neprohodnu pustinji dečak Merola se menja i shvata da treba da pruži priliku svome očuhu. U ovim filmovima prikazana je očinska figura, čest Maždidijev motiv, odnos oca i sina. Madžijevi filmovi su tople priče o porodicama, o očevima i sinovima, o deci.
Linkovi za gledanje filmova online:
The Color of Paradise
Children of Heaven
The Song of Sparrows