Džafar Panahi
Reditelj Ašgar Farhadi je svog „Zlatnog medveda“ posvetio reditelju Džafaru Panahiju, osuđenom 2010. godine na šest godina zatvora zbog antirežimske propagande. Džafar Panahi je nakon tri meseca provedenih u zatvoru oslobođen uz kauciju od 200 000 dolara ali mu je zabranjeno da u narednih dvadeset godina snima filmove, piše scenarija i daje intervjue za svestke medije. Njegovi filmovi su socijalna kritika, jasno iskazuju ideju slobode i pravde ali i osuđuju položaj žena u modernom Iranu. Džafar Panahi je prvobitno bio asistent reditelju Abasu Kiarostamiju na filmu „Trough the Olive Trees“(1994). Godinu dana kasnije, Džafar Panahi snima film „ White Ballon“ nagrađen u Kanu „Zlatnom kamerom“ čiji je scenario pisao Kiarostami po rediteljevoj ideji. Priča ovog filma se dešava trideset i prvog decembra, nepunih dva sata pre početka Nove godine. „White Ballon“ je film o devojčici koja na putu do prodavnice gubi novac namenjen za kupovinu zlatne ribice.
Temom problema žena u savremenom društvu(u Iranu), Panahi se posebno bavi u svojim filmovima „The Circle“(2000) nagrađenim „Zlatnim lavom“ u Veneciji ali i „Offside“(2006) nagrađenim „Srebrnim medvedom“ u Berlinu. Film „The Circle“ počinje rođenjem devojčice. S obzirom da svi očekuju dečaka, već na početku shvatamo da se pred nama događa porodična katastofa. Međutim, to je samo uvod u priču o poziciji žena u Teheranu. Pratimo nekoliko žena koje su pobegle iz zatvora, ali i neke koje su izašle iz zatvora i prilagodile se društvu skrivajući svoju prošlost. Ostavljene i odbačene lutaju ulicama, pokušavajući da učine nešto od svog života ili jednostavno pobegnu. Ali, svaki beg je nemoguć jer žena koja putuje bez muškarca je sumnjiva žena. U tom zatvorenom krugu ni porodica nema razumevanja za svoje ćerke, sestre, supruge. Ali za šta su zaista one krive? Film „The Circle“ je priča o ženama i zabranama. Kako se narativ pomera sa jedne na drugu ženu, tako i njihove priče kulminiraju, stvarajući osećaj beznađa i nepravde, bez ikakve nade.
Položaj žena u Iranu je kao offside u futbalu. Žena na pogrešnom mestu mora biti kažnjena. Priča filma „Offside“, dešava se 2005. godine kada Iran pobeđuje Bahrein u futbalu i uspeva da se kvalifikuje za Svetski kup. Nekolicina mladih prerušenih žena, pokušava da uđe u stadion i gleda utakmicu ali bivaju sprečene i razotrkivene. Uhapšene, nadomak stadiona, one željno isčekuju završetak utakmice.
Film „The Mirror“(1997) je ogledalo modernog Teherana. Junakinja ovog filma je devojčica koja pokušava da nađe put do kuće. Međutim, nakon skoro sat vremena filma, mala Mina prestaje da glumi uplašenu devojčicu, skida tradicionalnu odeću, odbija da nastavi snimanje i ljutito izlazi iz autobusa. Gledaocu ništa nije jasno. O čemu se ovde zapravo radi? Panahi, u kadru, rešava da nastavi da snima devojčicu i njeno snalaženje po gradu. U jednom trenutku naizgled obična priča o devojčici koja ne zna adresu svog stana, postaje dokumentarni film o modernom Teheranu. Ali, koliko je ustvari to dokumentarni film? Naravno, reditelj je od početka imao plan. Zbog toga kadrovi „spontanog“ praćenja devojčice iz autobusa kroz grad, ne izgledaju zaista spontano. To su smisleno izrežirane scene praćenja koje imaju svrhu da nateraju gledaoca da pomisli suprotno.
Dijalog u Panahijevim filmova je veoma prepoznatljiv. Njegovi likovi vode sasvim obične razgovore ali iza kojih se kriju nade, strahovi i patnje. Film „Crimson Gold“(2003), nagrađen nagradom publike na festivalu u Kanu a čiji je scenario pisao Abas Kiarostami, takođe obrađuje temu korupcije i socijalnog disbalasa u Iranu. U svetu u kojem novac ima presudnu ulogu, jedan običan čovek, raznosač pica, pokušava da sredi svoj život kako bi mogao da oženi sestru svog najboljeg prijatelja. Dok gleda kako ga ponižavaju zbog siromaštva, i čine da se oseća manje vrednim, Husein se odlučuje da opljaška zlataru. Naravno, Husein pravi greške kao početnik lopov i pada u zamku. Ukaljavši svoju čast i ponos, Huseinu ne ostaje ništa drugo, nego da se ubije. „Crimson gold“ u metaforičnom značenju je krvavo zlato.
Reditelj Ašgar Farhadi je svog „Zlatnog medveda“ posvetio reditelju Džafaru Panahiju, osuđenom 2010. godine na šest godina zatvora zbog antirežimske propagande. Džafar Panahi je nakon tri meseca provedenih u zatvoru oslobođen uz kauciju od 200 000 dolara ali mu je zabranjeno da u narednih dvadeset godina snima filmove, piše scenarija i daje intervjue za svestke medije. Njegovi filmovi su socijalna kritika, jasno iskazuju ideju slobode i pravde ali i osuđuju položaj žena u modernom Iranu. Džafar Panahi je prvobitno bio asistent reditelju Abasu Kiarostamiju na filmu „Trough the Olive Trees“(1994). Godinu dana kasnije, Džafar Panahi snima film „ White Ballon“ nagrađen u Kanu „Zlatnom kamerom“ čiji je scenario pisao Kiarostami po rediteljevoj ideji. Priča ovog filma se dešava trideset i prvog decembra, nepunih dva sata pre početka Nove godine. „White Ballon“ je film o devojčici koja na putu do prodavnice gubi novac namenjen za kupovinu zlatne ribice.
Temom problema žena u savremenom društvu(u Iranu), Panahi se posebno bavi u svojim filmovima „The Circle“(2000) nagrađenim „Zlatnim lavom“ u Veneciji ali i „Offside“(2006) nagrađenim „Srebrnim medvedom“ u Berlinu. Film „The Circle“ počinje rođenjem devojčice. S obzirom da svi očekuju dečaka, već na početku shvatamo da se pred nama događa porodična katastofa. Međutim, to je samo uvod u priču o poziciji žena u Teheranu. Pratimo nekoliko žena koje su pobegle iz zatvora, ali i neke koje su izašle iz zatvora i prilagodile se društvu skrivajući svoju prošlost. Ostavljene i odbačene lutaju ulicama, pokušavajući da učine nešto od svog života ili jednostavno pobegnu. Ali, svaki beg je nemoguć jer žena koja putuje bez muškarca je sumnjiva žena. U tom zatvorenom krugu ni porodica nema razumevanja za svoje ćerke, sestre, supruge. Ali za šta su zaista one krive? Film „The Circle“ je priča o ženama i zabranama. Kako se narativ pomera sa jedne na drugu ženu, tako i njihove priče kulminiraju, stvarajući osećaj beznađa i nepravde, bez ikakve nade.
Položaj žena u Iranu je kao offside u futbalu. Žena na pogrešnom mestu mora biti kažnjena. Priča filma „Offside“, dešava se 2005. godine kada Iran pobeđuje Bahrein u futbalu i uspeva da se kvalifikuje za Svetski kup. Nekolicina mladih prerušenih žena, pokušava da uđe u stadion i gleda utakmicu ali bivaju sprečene i razotrkivene. Uhapšene, nadomak stadiona, one željno isčekuju završetak utakmice.
Film „The Mirror“(1997) je ogledalo modernog Teherana. Junakinja ovog filma je devojčica koja pokušava da nađe put do kuće. Međutim, nakon skoro sat vremena filma, mala Mina prestaje da glumi uplašenu devojčicu, skida tradicionalnu odeću, odbija da nastavi snimanje i ljutito izlazi iz autobusa. Gledaocu ništa nije jasno. O čemu se ovde zapravo radi? Panahi, u kadru, rešava da nastavi da snima devojčicu i njeno snalaženje po gradu. U jednom trenutku naizgled obična priča o devojčici koja ne zna adresu svog stana, postaje dokumentarni film o modernom Teheranu. Ali, koliko je ustvari to dokumentarni film? Naravno, reditelj je od početka imao plan. Zbog toga kadrovi „spontanog“ praćenja devojčice iz autobusa kroz grad, ne izgledaju zaista spontano. To su smisleno izrežirane scene praćenja koje imaju svrhu da nateraju gledaoca da pomisli suprotno.
Dijalog u Panahijevim filmova je veoma prepoznatljiv. Njegovi likovi vode sasvim obične razgovore ali iza kojih se kriju nade, strahovi i patnje. Film „Crimson Gold“(2003), nagrađen nagradom publike na festivalu u Kanu a čiji je scenario pisao Abas Kiarostami, takođe obrađuje temu korupcije i socijalnog disbalasa u Iranu. U svetu u kojem novac ima presudnu ulogu, jedan običan čovek, raznosač pica, pokušava da sredi svoj život kako bi mogao da oženi sestru svog najboljeg prijatelja. Dok gleda kako ga ponižavaju zbog siromaštva, i čine da se oseća manje vrednim, Husein se odlučuje da opljaška zlataru. Naravno, Husein pravi greške kao početnik lopov i pada u zamku. Ukaljavši svoju čast i ponos, Huseinu ne ostaje ništa drugo, nego da se ubije. „Crimson gold“ u metaforičnom značenju je krvavo zlato.